‘Psihičko umrtvljivanje:’ Kad ljudi prestanu paziti na pandemiju

‘Psihičko umrtvljivanje’: Kad ljudi prestanu paziti na pandemiju

FILE - Ministarstvo zdravstva (DOH) priopćilo je kako će vlada izraditi revidirane omnibus smjernice za ispitivanje, otkrivanje, izolaciju i upravljanje karantenom na COVID-19. Podtajnica za zdravstvo Maria Rosario Vergerie priopćila je nakon napora zemlje u suzbijanju virusa da je medicinski časopis Lancet zauzeo 66. mjesto od 91 zemlje. - UPIT / GRIG C. MONTEGRANDE

MANILA, Filipini - Broj slučajeva COVID-19 na Filipinima premašio je 300 000, zapanjujući broj koji bi trebao zabrinjavati mnoge ljude, ali za koji su stručnjaci rekli da bi umjesto toga mogao uzrokovati psihičko otupljivanje ili umrtvljenje osjetila do tragedije zbog koje ljudi prestaju paziti.



U razmjeni e-pošte s INQUIRER.net, Paul Slovic, profesor i psiholog sa Sveučilišta u Oregonu, rekao je da iako brojevi u tragedijama ili katastrofama, poput pandemije COVID-19, mogu biti zapanjujući, oni ne potiču empatiju koliko to čine pojedine priče o boli i patnji. U nekim slučajevima, rekao je Slović, ovi visoki brojevi mogli bi čak poticati apatiju.



Brojka smrtnih slučajeva COVID-19 na Filipinima mogla bi izazvati šok ako bi se, recimo, istaknulo da je 5000 plus mrtvih u zemlji zbog pandemije 100 puta veći od broja ljudi ubijenih u zloglasnom masakru u Ampatuanu ili četiri broja u blizini broj žrtava iz Supertyphoona Yolande (Haiyan). 5.300 smrtnih slučajeva zbog COVID-19 od siječnja ove godine znači 22 smrtna slučaja dnevno ili jedna osoba koja umire gotovo svaki sat od jednog uzroka.

U članku National Geographica, Zašto naši umovi ne mogu razumjeti ogroman broj poginulih u COVID-19, Slović je citiran rekavši da empatiju automatski ne pokreću masovni gubici života ili značajnije tragedije. To može kontraintuitivno dovesti do apatije, citirao je Slovićev članak NatGeo.



Veličina broja poginulih može dovesti do toga da neki ljudi postanu manje suosjećajni, citirao je Slovića riječi NatGeoa.

U svojoj e-pošti INQUIRER.net, Slović je psihičko otupljivanje definirao kao nedostatak osjećaja za ljude kojima je potrebna pomoć ili zaštita.

Ima više uzroka, rekao je Slović. Jedan je jednostavan neuspjeh u načinu na koji naš mozak stvara osjećaje. Kažemo da je sustav osjećaja nebrojen - ne može se zbrajati i ne može se umnožavati ukoliko ne uložimo svjestan, namjerni napor da razmišljamo o stvarnosti pojedinaca ispod površine statistike, rekao je.



Jedan život osjeća se vrlo važnim zaštititi, rekao je Slovid za INQUIRER.net. Dva se života NE OSJEĆAJU (sva ograničenja) dvostruko važnija od jednog i nećete osjećati ništa drugačije razmišljajući o 88 ljudi u nevolji u odnosu na 87 ljudi, osim ako ne računate i mislite da je u pitanju još jedan život, On je rekao.

Pažnja je potrebna kako bi se stvorila emocionalna veza, rekao je Slović u svom e-mailu. Međutim, dodao je da je pažnja, poput sjećanja, ograničena. Ne može se prisustvovati tako blisko dvoje ljudi kao jednom čovjeku pa se osjećaj smanjuje i započinje umrtvljivanje.

Naši su osjećaji vrlo jaki za jednu osobu u opasnosti, ali se ne povećavaju dobro, rekao je Slović u članku NatGeo. Ako postoje dvije osobe, ne osjećate se dvostruko loše. Pažnja vam se podijeli i nemate tako snažnu emocionalnu vezu, rekao je.

Ljudska bića sa suhim suzama

Prema NatGeu, Slović je 2014. godine proveo istraživanje o dobrotvornim donacijama i otkrio da se briga za ljude u nevolji nije povećavala zajedno s brojem osoba u potrebi.

U svojoj e-pošti INQUIRER.net, Slović je rekao da ako ljudi ne razumiju rizik, možda vam nedostaje osjećaja jer podcjenjujete koliko je ozbiljan.

Ista vrsta ponašanja pojavljuje se u načinu na koji se ljudi nose s pandemijom COVID-19, što je svugdje točno, rekao je Slović u svojoj e-pošti.

Ljudi se moraju osjećati vrlo ranjivima kako bi održavali mjere, poput nošenja maski, socijalnog udaljavanja i izbjegavanja ili zatvaranja mjesta na kojima se ljudi društveno okupljaju, poput barova, restorana itd., Rekao je u toj e-pošti.

Ljudi se i dalje pitaju: Što je to za mene? čak i za vrijeme neviđene zdravstvene krize poput one koju je donio COVID-19, a to ih tjera da zanemaruju ono što su trebali učiniti da bi se zaštitili, prema Sloviću.

Teško je to nastaviti raditi kad osjećate neposredan trošak, ali ne vidite neposrednu ili čak daleku korist, rekao je.

Slović je u svom e-mailu za INQUIRER.net rekao da bi prkošenje zdravstvenim protokolima moglo biti manifestacija psihičkog otupljivanja. Možda su otupjeli zbog statistike, rekao je.

No, prkos također dolazi zbog toga što se ne osjećamo osobno ugroženim i zbog toga što vidimo više troškova u poštivanju pravila, nego zbog toga što vidimo koristi koje su nevidljive, rekao je.

Katastrofa stvara žrtve koje mediji opisuju, rekao je Slović u svojoj e-pošti za INQUIRER.net.

Emotivno se povezujemo s pričama o pojedinim žrtvama i malim skupinama žrtava, rekao je. Vremenom naši osjećaji postaju desenzibilizirani i otupljuju kako izvješća postaju statistika, a ne pojedinci, rekao je Slović.

ed sheeran ron weasley youtube komentar

Kaže se da su 'statistika ljudska bića sa isušenim suzama', rekao je. Moramo se boriti protiv ove utrnulosti razmišljajući o pojedinačnim životima ispod površine statistike, dodao je Slović.

Mehanizam suočavanja

Rekao je da je bilo trenutaka kada je psihičko umrtvljivanje pomoglo, poput slučaja koji je naveo poznati američki psiholog Robert Lifton kada su spasioci tragali za preživjelima ili tijelima nakon što su tijekom Drugog svjetskog rata na Japan bačene dvije atomske bombe. Ovo je bio mehanizam za suočavanje, rekao je Slović.

Ali umrtvljenost nas navodi i da zatvorimo oči pred genocidima i masovnim zvjerstvima, klimatskim promjenama, Covidom i drugim prijetnjama velikom broju ljudi, rekao je.

Prekršitelji karantene u Quezon Cityju

Uhićeni kriminalci karantene u Quezon Cityju

Dugo trajanje pandemije, u kombinaciji s nedostatkom jasnog kraja, može otupiti osjećaj šoka kod ljudi, navodi se u članku NatGeo, pozivajući se na druge stručnjake.

Jednostavno rečeno, neki su se mozgovi navikli slušati o smrtnim slučajevima od COVID-19 do te mjere da se veliki brojevi više ne registriraju emocionalno, navodi se u članku, referirajući se na sve veći broj smrtnih slučajeva od COVID-19 u Sjedinjenim Državama, gdje je 200 000 života već izgubljeno.

Članak NatGeo-a rekao je da postoji nešto u ljudskoj biologiji što djeluje protiv nas kada je trebalo tugovati ili osjećati tako masovne gubitke ljudskih života.

Istraživači kažu da naš mozak nije ožičen da bi imao smisla za velike brojeve, rekao je NatGeo.

Također pokušavamo probaviti broj smrtnih slučajeva od koronavirusa usred mora drugih briga, rekao je.

Ako ste već pod stresom, 200 000 statistika postaje samo još jedna stvar, citirao je članak NatGeo Elke Weber, kognitivni psiholog sa Sveučilišta Princeton.

Jednostavno rečeno, neki su se mozgovi navikli slušati o smrti od COVID-19 do te mjere da se veći broj više ne osjeća emocionalno, prema Sloviću u članku NatGeo.

Weber, psiholog s Princetona, rekao je u članku da bi stavovi o pandemiji mogli biti isti kao i ljudi u ratnim zonama. Vrsta stvari koja je nekad bila zastrašujuća postaje normalna, rekao je Weber za NatGeo. Ako ste u sobi s lošim mirisom, na kraju prestanete to primjećivati, rekao je Weber.

Svakom svoje

Ljudima koji su i sami zatečeni usred zdravstvene krize često je teško žaliti ili se povezati sa žrtvama, navodi se u članku NatGeo, citirajući još jednog stručnjaka Yu-Ru Lin, izvanrednog profesora na Fakultetu za računarstvo i informiranje na Sveučilištu Pittsburgh.

Pozivajući se na istraživački rad koji je proveo Lin, NatGeo je rekao da je ljudima bilo lakše nositi se s tragedijama, poput terorističkih napada, ako imaju gdje otići položiti cvijeće ili tugovati ispred spomenika ili grobova.

Imati stvarno mjesto za odlazak tamo gdje se dogodila tragedija i možda čak donijeti cvijeće također je bilo ključno za obradu tuge, kaže se u članku NatGeo.

Suprotno tome, koronavirus je posvuda, a ljudi nemaju način da obrade svoju amorfnu tugu na duge staze, kaže se. Nije se pojavila niti jedna ikonična fotografija koja prenosi težinu pandemije i izazvala masovno ogorčenje, dodaje se u članku.

Zbog ograničenja na društvenim okupljanjima, mnogi članovi obitelji žrtava ne mogu ni prisustvovati sprovodima, a kamoli posjetiti spomen-obilježja koja nisu izgrađena, navodi se.

Ove pogođene zajednice mnogim su ljudima nevidljive osim ako ne znate nekoga u vašoj društvenoj mreži, citirao je Linovu izjavu NatGeo.

Prema Sloviću, osobe koje su izložene COVID-19 i njihove obitelji ne mogu se smatrati otupljenima. Vlasti se možda ne brinu dovoljno da ih zaštite zbog socijalne i kulturne udaljenosti od njih, rekao je u svojoj e-pošti za INQUIRER.net.

Teško je utvrditi je li se na Filipinima već uspostavilo psihičko otupljivanje među onima koji se okreću od utjecaja pandemije, posebno ljudima koji su izgubili posao ili izvore za život koji su im uopće bili jedva dovoljni za opstanak.

Prilagođavanje glavnim promjenama paradigme

Rezultati istraživanja koje je provela istraživačka tvrtka Ipsos sa sjedištem u Parizu u jugoistočnoj Aziji pokazali su da je 94 posto Filipinaca zabrinuto zbog COVID-19, a 38 posto izvijestilo je da je izgubilo polovicu dohotka.

Prema priopćenju za tisak objavljenom na web mjestu Ipsos nakon istraživanja provedenog posljednjeg tjedna u svibnju, kada je ukinuta pojačana karantena zajednice (ECQ) zbog labavijeg oblika karantene zajednice, Filipinci su bili zabrinuti zbog zaraze koronavirusom. Ipak, navikavali su se na novu normalu.

Potrošnja je usmjerena na potrepštine - namirnice, predmete za osobnu njegu i proizvode za čišćenje, navodi se u priopćenju Ipsosa.

vic sotto i coney reyes sin

Gubitak osobnog dohotka na Filipinima, rekao je Ipsos, bio je najveći među svim zemljama obuhvaćenim istraživanjem, uključujući Indoneziju, Maleziju, Singapur, Tajland i Vijetnam.

Pandemija COVID-19 promijenila je prioritete, citirala je Marie Lee, direktorica Ipsosove države za Filipine, izjava Ipsosa.

Ovo je razdoblje opstanka za mnoga poduzeća i potrošače, rekao je Lee. Očigledni su oprez i zabrinutost jer su Filipinci prioritet dali potrošnji na najvažnije stvari i izrazili oklijevanje da se vrate na prethodne obrasce potrošnje, dodao je Lee.

U drugom istraživanju o pandemiji, socijalne meteorološke stanice (SWS) rekle su da je broj Filipinaca koji kažu da je najgore još uvijek u krizi COVID-19 porastao s 47 posto u svibnju na 57 posto u srpnju.

Broj Filipinaca koji kažu da je najgore iza nas pao je s 44 posto na 35 posto u istom razdoblju, navodi se u izvješću SWS-ovog istraživanja.

Strah od najgoreg što tek dolazi najviše je u Metro Manili, a 70 posto ljudi reklo je da se boji da će patiti više narednih dana, navodi se u izvještaju SWS-a koji je dao sažetak rezultata istraživanja.

Uznemirujuća stvarnost

Slović je rekao da brojevi, međutim, jedva pokreću ljude na akciju.

Psihičko otupljivanje, rekao je Slović u govoru pred grupama za pomoć u Keniji u lipnju 2018., događa se kada informacije koje dobijemo ... dođu u obliku bezličnih brojeva i statistika koje u nama ne stvaraju emocionalni odgovor.

Kroz svoje istraživanje naučio sam nešto uznemirujuće - a to je 'što više umre, to nas manje zanima', rekao je u tom govoru, čiju je kopiju poslao e-poštom kao odgovor na upite INQUIRER.net.

Slović je rekao da je, osim psihičke obamrlosti, još jedan razlog za ravnodušnost ljudi lažni osjećaj beznađa zbog kojeg se naši postupci čine slabima ili bezvrijednima čak i kad su važni.

To je pogrešno! To što ne možemo u potpunosti riješiti problem ne znači da bismo se trebali udaljiti i ne raditi ništa, rekao je u kenijskom govoru.

Kad vidite statistiku koja predstavlja borbu drugih ljudi, razmislite polako i pokušajte zamisliti živote nekih pojedinaca predstavljenih brojevima, rekao je. Da parafraziram ono što je netko jednom rekao o holokaustu: Nije da su nacisti ubili 6 milijuna Židova, već jedna osoba iznova i iznova, šest milijuna puta. [izmjenično]

POVEZANE PRIČE

Broj slučajeva PH-a COVID-19 sada iznosi 307.288

Koronavirus novost